Dicono di me - 3

Un po' di sano delirio narcisistico. Dal blog croato http://blog.vecernji.hr:

Nacistička mržnja ne spava

srpanj 24th, 2011

„Pokolj u Norveškoj je izraz crnog integralizma trećeg tisućljeća“, mišljenje je izučavatelja evolucije desnica u Italiji i Europi, Uga Marije Tassinarija. Taj crni integralizam veliča, hvali, uzdiže, vlastiti identitet u mržnji suvremnenosti, drži Ugo Maria Tassinari. Crni integralisti “u središte svega stavljaju križ, ali ne katolicizam, već oblik kršćanstva koji je skrenuo prema netoleranciji i nasilju”, drži Tassinari.

Anders Behring Breivik (32), odgovoran za pokolj u Oslu i na otoku Utoya (23. srpnja 2011.), je kršćanski fundamentalist blizak ksenofobičnoj stranci norveške krajnje desnice, Framstegspartiet (FrP). Breivik je pripremao taj napad, u kojem je poginulo više od 90 osoba, najmanje od jeseni 2009., kada je svoje ideje objavio na internetu.

U mnogim europskim zemljama raste broj ksenofobičnih desničarskih stranaka (Madžarska, Italija, Francuska, Njemačka itd.), koje u ime obrane vlastita identiteta napadaju sve što je njima strano. Teški verbalni napadi čelnika takvih stranaka  potiču u umno nestabilnih ljudi želju da učine nešto, a to uvijek završava tragično.

Ovih dana je devetoricu bivših nacista, danas devedesetgodišnjaka, osudio vojni sud u Veroni na doživotni zatvor. Bili su optuženi za pokolj civila u mjestima u središtu Italije na koncu Drugog svjetskog rata. Prošlo je 67 godina od pokolja više od 350 osoba, ali je vojni sud u Veroni osudio na doživotni zatvor devetoricu bivši nacista, časnika i podčasnika njemačke vojske.  Na doživotni zatvor osuđeni su Ferdinand Osterhaus (93), Alfred Luhmann (86), Fritz Olberg (89),  Wilhelm Karl Stark (90), Helmut Odenwald (91), Hans Georg Karl Winkler (88), Erich Koeppe (91),  Karl Friedrich Mess (89) i Herbert Wilke (92) za pokolje koje su počinili u talijanskim mjestima Monchio, Costrignano i Susano pokraj Modene, u mjestu Cervarolo pokraj Reggio Emilije i u mjestu Vallucciole pokraj Arezza. Osuđenici su bili u sastavu divizije “Hermann Goering” koja je bila nekom vrstom kaznene ekspedicije protiv talijanskog pokreta otpora, ali koja je ubijala i civile. Njemačka će morati i platiti obeštećenja žrtvama.

U Italiji se vodi još oko 30 procesa (pola na vojnom sudu u Veroni, a pola na vojnom sudu u Rimu) protiv njemačkih ratnih zločinaca. Zašto se ti procesi vode tek sada?  Zato jer do 1994. se nisu ni vodili. Te godine je u jednoj zgradi vojnog sudstva u Rimu otkriven tzv. ormar sramote u kojem je bilo pohranjeno 695 svezaka u kojima su bili  dokumenti o pokoljima koja su načinili njemački nacisti na talijanskim prostorima nakon talijansko-američkog primirja (u nas se govorilo o kapitulaciji Italije, a potpisano je primirje) potpisanoga 8. rujna 1943. Protiv tih zločina nikada nije bila pokrenuta istraga. Bilo je, dakako, procesa za neke zločine, kao što je, ne primjer, onaj kod Ardeatinskih jama u Rimu za koji su osuđeni Erich Priebke (još je živ i u kućnom je pritvoru) i Karl Hass (umro 2004. u domu za umirovljenike u Castelgandolfu gdje je bio u kućnom pritvoru), ali je tek 1995., godinu dana nakon otkrića, započela sudska istraga o stotinama pokolja.

Procesi protiv zločina počenjenih u ime neke ideologije, zbog mržnje naroda, zbog ksenofobije itd. ne smiju zastarijevati. U suprotnome će se uvijek pojaviti netko spreman da oružjem i bombama „sredi situaciju“. Političari bi svojim ponašanjem i svojim govorima trebali spriječiti, a ne poticati stvaranje crno-integralističkih pokreta.
Govoreći, tijekom angelusa (24. lipnja 2011.),  u povodu pokolja u Norveškoj, Benedikt XVI. je pozvao da se zauvijek napusti mržnja i logika zla.